Ne znam je li to samo moj dojam, ali imam osjećaj da, kada se govori o skrbi za starije osobe kod kuće i o obuci neformalnih njegovatelja, premalo se govori o onome što bi zapravo trebao biti prioritet, a to je upravljanje rizicima u kući.
Dobro se sjećam potresa u Anconi i njegovateljica koje su, uplašene, bježale iz kuće ostavljajući majku moje prijateljice samu.
Sjećam se i prizora kada su neobučene njegovateljice ubrizgavale vodu špricom nepokretnoj osobi koja bi zatim počela kašljati, a da se nisu ni zapitale ima li možda poteškoće s gutanjem tekućine, jer vjerojatno čak nisu ni znale što je disfagija.
Znamo li uistinu kako upravljati raznim rizicima u kući?
Današnji tekst napisao je Vincenzo Avanzolini, medicinski tehničar, stručnjak i instruktor za tehnike osnovne reanimacije BLS (Basic Life Support), tj. one postupke kojima se održavaju vitalne funkcije osobe dok se čeka dolazak napredne medicinske pomoći, kako bi se suočili s jednim od takvih rizika – gušenjem!
Vincenzo Avanzolini
Medicinski tehničar i BLS instruktor
Zamjenik predsjednika udruge Prospetica
Gušenje je često podcijenjen, ali nažalost čest rizik, posebno među djecom i starijim osobama.
U ovom članku saznat ćeš kako prepoznati znakove opasnosti, kojih se namirnica i predmeta treba kloniti te koje postupke spašavanja treba poznavati kako bi se reagiralo smireno i sigurno.
Upoznati se s ovim uputama čin je ljubavi i dužnosti.
Razumjeti rizik
Dovoljna je sekunda nepažnje: prevelik zalogaj, smijeh tijekom obroka… Gušenje stranim tijelom može se dogoditi u bilo kojem trenutku, čak i u poznatom i sigurnom okruženju.
Kada predmet ili komad hrane blokira dišne putove, zrak ne može doći do pluća i osoba ne može disati.
Brojke su jasne: u Italiji je gušenje jedan od glavnih uzroka slučajne smrti kod male djece, ali rizik je naglašen i kod krhkih starijih osoba, osobito kod onih s poteškoćama pri gutanju (disfagija) ili s kognitivnim oštećenjima.
Skupine s najvećom smrtnošću u Italiji su djeca do 4 godine te oni stariji od 60 godina.
Razumjeti problem prvi je korak ka njegovu sprječavanju — jer prevencija doista spašava živote.
Hrana i sigurnost: oprez
Neke su namirnice opasnije od drugih, osobito zbog oblika ili teksture. Evo kako svakodnevno smanjiti rizike:
Grožđe, cherry rajčice, masline, trešnje — sve namirnice okruglog ili ovalnog oblika treba uvijek rezati na četvrtine.
Hrenovke, sirova mrkva, male mozzarelle — rezati na male komadiće ili tanke trakice.
Suho voće, kokice, tvrde bombone — izbjegavati kod djece mlađe od 4 godine i starijih osoba.
Suhi kruh ili vlaknasto meso — omekšati ili narezati na vrlo male komade.
Tijekom obroka važno je stvoriti mirnu atmosferu, dopustiti da se osoba hrani bez žurbe i ometanja.
Zajedničko jelo i smijeh su krasni trenuci, ali gutanje je složen čin koji zahtijeva pažnju, osobito kod djece i starijih osoba.
Predmeti koji nikada ne smiju završiti u ustima
Mnogi slučajevi gušenja ne nastaju zbog hrane, već zbog sitnih predmeta kao što su novčići, čepovi, gumbi, baterije itd.
Savjet je jednostavan, ali izuzetno važan: gledaj dom “očima osobe o kojoj skrbiš”.
Ovaj problem najčešći je kod djece, ali prisutan je i kod starijih osoba s kognitivnim poremećajima.
Ako takva starija osoba može dohvatiti i staviti u usta neki mali predmet, taj predmet treba ukloniti ili premjestiti.
Prevencija počinje brigom o okruženju.
Položaj tijela tijekom jela
Ne započinji hraniti osobu koju njeguješ prije nego što provjeriš da je budna i pri svijesti!
Položaj polusjedenja, s uzglavljem kreveta podignutim najmanje 30° (idealno između 45° i 60°), najprikladniji je za hranjenje nepokretne osobe.
Za osobe koje nisu samostalne, veliko olakšanje predstavlja krevet s podesivim naslonom.
Međutim, ako takav krevet nije dostupan, osobu se može postaviti u odgovarajući položaj pomoću jastuka postavljenih ispod leđa, tako da trup ostane podignut, a ramena i glava dobro poduprti.
Ovaj je položaj potrebno održavati i nakon obroka, barem 30–60 minuta, izbjegavajući vraćanje u ležeći položaj odmah nakon jela.
Samo u iznimnim slučajevima, kada osoba nipošto ne može sjediti, hrana se može davati u bočnom položaju, po mogućnosti na lijevom boku.
U tom slučaju glava se lagano podiže prije hranjenja te se hrana daje vrlo sporo, u malim zalogajima ili žličicama.
Ovaj položaj nosi visok rizik od gušenja, stoga zahtijeva maksimalnu pažnju i stalni nadzor.
I ne zaboravi — gušenje može izazvati i tekuća, a ne isključivo kruta hrana!
Prepoznati opstrukciju: djelomična ili potpuna?
Prepoznati opstrukciju: djelomična ili potpuna?
Važno je znati razlikovati vrstu opstrukcije:
• Djelomična opstrukcija – osoba može kašljati ili govoriti, iako s poteškoćom.
U tom slučaju ne treba odmah intervenirati, već potaknuti osobu da nastavi kašljati i ostati pripravni.
• Potpuna opstrukcija – osoba ne diše niti govori, može instinktivno staviti ruke na vrat i promijeniti boju lica.
To je trenutak kada treba odmah djelovati primjenom postupaka oslobađanja dišnih putova.
Osobi koja se guši treba jasno reći što namjeravamo učiniti, a zatim, postavljajući se iza nje, izvesti Heimlichovu metodu.
Spasonosne tehnike: znanjem protiv panike
Heimlichova metoda, koju je razvio doktor Henry Heimlich, spasila je milijune života.
Temelji se na nizu snažnih potisaka u trbuh koji pomažu izbaciti strano tijelo iz dišnih putova.
Kod osobe s potpunim začepljenjem dišnih putova, spasilac stoji iza nje, obuhvati joj trbuh rukama, stegne šake tako da jedna ruka tvori šaku, a druga je obuhvaća, i zatim snažno potiskuje prema unutra i prema gore, ispod prsne kosti.
Postupak se razlikuje prema dobi osobe; kod odraslih izvode se potisci u trbuh, ispod prsne kosti.
Postupak se razlikuje i kod osobe pri svijesti ili bez svijesti, kao i kod osoba s velikim trbuhom.
Ako osoba izgubi svijest ili ne diše, odmah nazovi 112 — jedinstveni europski broj za hitne slučajeve — i slijedi upute operatera.
S obzirom na važnost ove tehnike, sudjelovanje na certificiranom tečaju prve pomoći najbolji je način da budete spremni i sigurni.
Praktična obuka, uz pomoć kvalificiranih instruktora, omogućuje razvoj mišićne memorije: tijelo će znati što treba učiniti čak i kada je um u panici.
Strah: prepoznati ga, prihvatiti, ne poricati
Tijekom hitne situacije normalno je osjećati strah. Srce kuca brže, misli se blokiraju, a svaka sekunda čini se beskrajnom.
No, onaj tko je naučio spasonosne postupke i tko ih je uvježbao u sigurnom okruženju, zna da se smirenost može trenirati.
Na tečajevima se ne uče samo tehnički pokreti, nego i upravljanje stresom i panikom.
Jer spašavanje života nije samo stvar snage ili tehnike — to je stvar prisutnosti uma, hladne glave i povjerenja u vlastite postupke.
Odgovarajuća i ponavljana obuka, udružena s dozom adrenalina koju nam strah prirodno pruža, čini savršenu kombinaciju za suočavanje s takvim hitnim situacijama.
Što nakon uspješnog uklanjanja opstrukcije dišnog puta?
Čak i ako se čini da je osoba dobro, vrlo je važno potražiti liječničku pomoć nakon epizode gušenja.
Strano tijelo moglo je izazvati ozljede ili se mali ostaci mogu i dalje nalaziti u dišnim putovima.
Znanje koje spašava živote
Znati kako spriječiti ili reagirati kod gušenja znači biti spreman zaštititi, reagirati i ne osjećati se nemoćno pred iznenadnim događajem.
Svaka četvrtina grožđa koju prerežeš, svaki mali predmet koji ukloniš iz dosega osobe o kojoj brineš, svaki tečaj prve pomoći koji pohađaš — sve su to dokazi ljubavi i brige.
Ukratko
• Prevencija je bolja od intervencije: reži, provjeri, promatraj.
• Ostani smiren — uvijek.
• Nauči i redovito ponavljaj spasonosne postupke.
• Zapamti broj za hitne slučajeve: 112.
