Starenje nije isključivo biološki proces. Razlikuju se tri aspekta starenja: biološki, psihološki i socijalni.
Biološko starenje započinje u trenutku kada procesi propadanja počnu nadmašivati regenerativne procese. Socijalno starenje obično se manifestira nakon određenih događaja koji utječu na promjenu uloge pojedinaca u društvu (umirovljenje, promjena uloge u obitelji itd.) ili kada društvo ili sami pojedinci počnu sebe doživljavati kao stare (Diehl, Wettstein, Spuling i Wurm, 2021; Radjenović, Rupprecht i Nikitin, 2024). Psihološko starenje, pak, pojavljuje se s gubitkom kognitivnih sposobnosti te s promjenama u emocijama i percepciji samoga sebe (Gladyshev i sur., 2024).
Ta tri procesa međusobno utječu jedan na drugoga, mogu se pojaviti u različitim trenucima kod svakog pojedinca, a i vrijeme kada nastupaju te brzina njihova razvoja mogu značajno varirati od osobe do osobe (Aging Project, 2021; Gladyshev i sur., 2024; Polsky, Rentscher i Carroll, 2022).
Tradicionalnije definicije biološkog starenja smatraju da ono započinje oko 30. godine života te da se ubrzava između 45. i 55. godine, a opisuju starenje kao proces obilježen postupnim gubitkom funkcionalnih sposobnosti i porastom komorbiditeta (Ding i sur., 2025).
Starost se, posljedično, može smatrati rezultatom starenja svakog od tri navedena aspekta. Međutim, kriterij koji se najčešće koristi za definiranje osobe kao stare temelji se isključivo na kronološkoj dobi. Prema povijesnoj definiciji, koja se pripisuje čak Ottu von Bismarcku, starom se smatra osoba koja je navršila 65 godina (OECD, 2019).
Budući da se unutar tako široke kategorije — od 65 pa sve do preko 100 godina — pojedinci bitno razlikuju, uobičajeno ih je dijeliti u nekoliko podskupina, uglavnom tri:
• “Mlađi stariji”: osobe u dobi između 60 i 69 godina, iako neke definicije u ovu skupinu uključuju i one do 79 godina;
• “Stariji“: osobe u dobi između 70 i 79 godina ili, prema nekim klasifikacijama, čak do 89 godina;
• “Stariji stari”: osobe stare 80 ili više godina ili, u nekim klasifikacijama, 90 i više godina (Forman i sur., 1992; Zizza, Ellison i Wernette, 2009; Transgenerational.org, 2016).
Jesu li Hrvati stari?
Da, u Hrvatskoj se bilježi kontinuirano i progresivno starenje stanovništva, koje ne jenjava. To je uglavnom, ali ne i isključivo, posljedica kombinacije dva demografska čimbenika — povećanja očekivanog trajanja života i pada nataliteta — no u Hrvatskoj je tome bitno doprinijelo i iseljavanje mladih.
Prema dostupnim podacima, Hrvatska je postala “stara nacija” tijekom 2000-ih godina, a broj starijih osoba postao je zabrinjavajući već početkom 2010-ih.
Prema popisu stanovništva iz travnja 2001. godine, prosječna starost stanovnika Hrvatske bila je 41,7 godina, da bi deset godina kasnije, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, prosječna starost bila 42,9 godina, a 2021.godine 44,3 godine (Državni zavod za statistiku).
Udio starijeg stanovništva neprestano raste, pa je tako prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2001. godini 16 % stanovnika bilo starije od 65 godina, naspram 21 % zabilježeno u 2020. godini, da bi prema posljednjim dostupnim podacima za Hrvatsku, u 2023. godini gotovo milijun osoba, odnosno 24,20 % ukupnog stanovništva, spadalo u kategoriju “starijih“, a među njima gotovo 10 % (92.708) bilo je starije od 85 godina (slika br. 1).
Slika 1 – Dobna struktura Hrvatske, procjena za 2023.g
Izvor: Državni zavod za statistiku, 2024
Starenje stanovništva svakako nije obilježje isključivo Hrvatske: prognozira se da će se do 2050. godine starija populacija diljem svijeta udvostručiti, dok će se u industrijaliziranim zemljama broj osoba starijih od 80 godina čak učetverostručiti (Epicentro ISS, 2012).
Ne samo stari
Pad nataliteta i iseljavanje, koje tek od nedavno kompenzira prilično useljavanje u Hrvatsku i posljedični pozitivni saldo migracije, dovelo je do pada broja stanovnika koji se u Hrvatskoj bilježi kontinuirano još od 1991. godine. U 2023. broj rođenih bio je za 5,1 % manji u odnosu na 2022., te je i dalje bio niži od broja umrlih, unatoč tome što je broj umrlih bio u padu (32.170 naspram 51.275). To je rezultiralo negativnom stopom prirodnog prirasta od -5,0.
Istodobno s padom broja stanovnika, u Hrvatskoj se bilježi stalno smanjenje veličine obiteljskih jedinica. U 2023. prosječan broj članova obitelji iznosio je 2,7 člana. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2021. godine, 12,95 % stanovnika živjelo je u obiteljima s 6 ili više članova, dok je 10,42 % osoba živjelo u jednočlanim obiteljima. Time se Hrvatska i dalje znatno razlikuje od drugih visoko razvijenih zemalja. Primjerice, u Italiji je u razdoblju 2023.–2024. čak 36,2 % kućanstava bilo jednočlano.
Sve navedene demografske promjene direktno se reflektiraju na stariju populaciju:
- zbog smanjenja broja stanovnika i stalnog rasta udjela starijeg, neproduktivnog stanovništva, došlo je do smanjenja radne snage. Hrvatska bilježi indeks ovisnosti starijih osoba od 33,9 %, što znači da na 100 osoba u radnoj dobi dolazi približno 34 osobe starije od 65 godina;
- sve je teža financijska održivost mirovinskog i zdravstvenog sustava;
- sve je teže osigurati unutar obitelji potrebe za njegom i pomoći starijima, a sve je teže i iznaći stručni kadar koji već godinama emigrira.
Dug život vs. aktivan život
Autori Higgs i Gilleard uveli su 2017. godine pojam četvrte dobi kako bi definirali razdoblje života obilježeno ovisnošću i neautonomnošću, za razliku od treće dobi, u kojoj su često još uvijek očuvane neovisnost i autonomnost (Higgs & Gilleard, 2017). Podjelu osoba starije dobi prema istom kriteriju predlaže i Talijanski Istituto Superiore di Sanità (2021), te navodi kako je navedena podjela znatno korisnija u odnosu na onu koja se zasniva isključivo na kronološkoj dobi (Istituto Superiore di Sanità, 2021).
I državne i međunarodne statistike, osim podataka o prosječnom trajanju života i očekivanom trajanju života, izračunavaju i pokazatelj očekivanog životnog vijeka bez invaliditeta (DFLE — Disability-Free Life Expectancy).
Očekivani životni vijek pri rođenju u 2021. godini bio je u Hrvatskoj 75,4 godine za muškarce i 81,7 godina za žene, dok je očekivani životni vijek bez invaliditeta bio znatno niži i iznosio je 61,5 godina za žene i samo 59,0 godina za muškarce (Eurostat, 2025).
Tablica 1. Očekivani život bez invaliditeta prema spolu u Hrvatskoj i EU, 2022.g
Izvor: Eurostat, 2025
Kao što je vidljivo iz tablice 1, nakon navršenih 65 godina života u Hrvatskoj se može očekivati još približno 5 zdravih godina života.
Aktivno starenje
Upravo iz gore navedene razlike između očekivanog trajanja života i života bez invaliditeta proizlazi da starenje često nosi sa sobom poteškoće. Očito je, naime, da čak i u najboljem slučaju starija osoba tijekom određenog broja godina treba zdravstvenu, psihološku, ekonomsku ili socijalnu pomoć, ili pak više vrsta pomoći.
Na individualnoj razini usvajanje zdravog i aktivnog načina života te nastojanje da se ostane “mlad” s biološkog, socijalnog i psihološkog stajališta svakako je od ključne važnosti. Međutim, jednako je presudan doprinos institucija i politika koje podržavaju i promiču aktivno starenje.
U tom smislu Europska unija usvaja razne mjere kako bi potaknula aktivno starenje i smanjila razliku između kronološkog života i samostalnog života u dobrom zdravlju.
Na europskoj razini bilježi se i Indeks aktivnog starenja koji je predložila Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda. Navedeni indeks mjeri četiri temeljna aspekta takvog starenja. Indeks, koji se izračunava za osobe starije od 55 godina, sastoji se od četiri domene — zaposlenost, sudjelovanje u društvu, samostalan, zdrav i siguran život te kapacitet i poticajno okruženje za aktivno starenje — koje obuhvaćaju ukupno 22 pokazatelja.
Slika 2 – Indeks aktivnog starenja
Detaljni podaci o pojedinim komponentama četiri domene dostupni su za zemlje EU na stranici:
Active Ageing Index – UNECE
Iz tablice br.2 u kojoj se prikazuju vrijednosti indeksa za godine 2008., 2012. i 2018. Godinu, uočljivo je da su rezultati koji se bilježe u Hrvatskoj ispod prosjeka EU.
Tablica 2 – Vrijednosti Indeksa aktivnog starenja u Hrvatskoj i EU: 2008-2012-2018
Izvor: “Active Ageing Index project. https://statswiki.unece.org/display/AAI/Active+Ageing+Index+Home”
Tablica 3 – Vrijednosti Indeksa aktivnog starenja u 2018 g., ukupno i po domenama: Hrvatska i EU
Izvor: United Nations Economic Commission for Europe 2018, Active Ageing Index Analytical Report, 2019
Kada je riječ o zasebnim domenama, uočljivo je iz tablice 3 da su u 2018.g. vrijednosti za domene “zaposlenost”, “samostalan, zdrav i i siguran život” te “poticajno okruženje za aktivno starenje” bile među najnižima u EU, dok je znatno bolja bila pozicija Hrvatske kada je riječ o domeni “Sudjelovanje u društvu”.
Tablica 4 – Ukupni AAI i rodni jaz (izraženo kao razlika između AAI rezultata žena i muškaraca) po domenama u 2018.g.: Hrvatska, klasteri i EU
Nešto je bolja pozicija Hrvatske kada je riječ o rodnom jazu (tablica 4).
Fonte: United Nations Economic Commission for Europe 2018, Active Ageing Index Analytical Report, 2019
Foto: Unsplash – Volodymyr Hryshchenko
Bibliografija:
· Aging Project. (2021, 29 giugno). La teoria del disimpegno. Recuperato da https://www.agingproject.uniupo.it/per-i-professionisti/teorie-invecchiamento/la-teoria-del-disimpegno/
· Ding, Y., Zuo, Y., Zhang, B., Fan, Y., Xu, G., Cheng, Z., Ma, S., Fang, S., Tian, A., Gao, D., Xu, X., Wang, Q., Jing, Y., Jiang, M., Xiong, M., Li, J., Han, Z., Sun, S., Wang, S., He, F., Yang, J., Qu, J., Zhang, W., & Liu, G. H. (2025). Comprehensive human proteome profiles across a 50-year lifespan reveal aging trajectories and signatures. Cell. https://doi.org/10.1016/j.cell.2025.06.047
· Državni zavod za statistiku (DZS). (2013). Prosječna starost stanovništva, popisi 1953. – 2011. web.dzs.hr
· Državni zavod za statistiku (DZS). (2021). Procjena stanovništva Republike Hrvatske u 2020. Državni zavod za statistiku
· Državni zavod za statistiku (DZS). (2022). Objavljeni konačni rezultati Popisa 2021. dzs.gov.hr
· Državni zavod za statistiku (DZS). (2023). Procjena stanovništva Republike Hrvatske u 2021. Državni zavod za statistiku
· Državni zavod za statistiku – Stanovništvo
· Epicentro ISS. (2012). Invecchiamento e salute. https://www.epicentro.iss.it/ben/2012/aprile/2
· Eurostat, Healthy life years by sex, DOI:10.2908/hlth_hlyeCopy DOI link
· Forman, D. E., Berman, A. D., McCabe, C. H., Baim, D. S., & Wei, J. Y. (1992). PTCA in the elderly: The “young-old” versus the “old-old”. Journal of the American Geriatrics Society, 40(1), 19–22.
· Higgs, P., & Gilleard, C. (2017). Rethinking Old Age: Theorising the Fourth Age.
· Istituto Superiore di Sanità (ISS). (2021). Rapporto ISS Covid-19 n. 6/2021: Assistenza sociosanitaria residenziale agli anziani non autosufficienti: profili bioetici e biogiuridici.
· Nejašmić, I., & Toskić, A. (2013). Starenje stanovništva u Hrvatskoj – sadašnje stanje i perspektive. Hrvatski geografski glasnik, 75(1), 89–110. Hrčak
· Nejašmić, I., & Toskić, A. (2013). Strategija socijalne skrbi za starije osobe u RH za razdoblje od 2017. do 2020. godine. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske. mrosp.gov.hr
· OECD. Pensions at a Glance 2019: OECD and G20 Indicators. OECD Publishing, 2019
· Regionalni: U Hrvatskoj najviše obitelji čini par s jednim djetetom, a raste udio ljudi koji nisu u braku. Link
· Transgenerational.org. (2016). Demographics of Aging. Archivio del 28 marzo 2016.
· https://podaci.dzs.hr/2024/hr/76804
· Zaidi, A., & Stanton, D. (2015). Active Ageing Index 2012: Concept, Methodology, and Final Results. UNECE. https://unece.org/fileadmin/DAM/pau/age/Active_Ageing_Index/Stakeholder_Meeting/ACTIVE_AGEING_INDEX_TRENDS_2008-2016_web_cover_reduced.pdf
· Zizza, C. A., Ellison, K. J., & Wernette, C. M. (2009). Total water intakes of community-living middle-old and oldest-old adults. The Journals of Gerontology Series A: Biological Sciences and Medical Sciences, 64A(4), 481–486.
