Starenje i starost

Mišić: organ vitalnosti i samostalnosti u starosti

on Leave a Comment on Mišić: organ vitalnosti i samostalnosti u starosti
pexels david kouakou 536418893 17641654 sarcopenia

Sarkopenija i prehrana: odnos uzroka i posljedice

Što je sarkopenija?


Sarkopenija, od grčkih riječi sarx (meso) i penia (siromaštvo), gerijatrijski je sindrom koji je Rosenberg prije nekoliko desetljeća definirao kao gubitak mišićne mase. S vremenom se definicija proširila te sada dijagnoza podrazumijeva i procjenu snage mišića, koja je zapravo postala najvažniji parametar za određivanje težine ovog sindroma i predviđanje mogućih negativnih ishoda (1,2,3,4).
Kada se kod osobe bilježi samo gubitak mišićne mase, govori se o presarkopeniji. Kada je gubitak mase praćen smanjenjem snage ili pogoršanjem tjelesne funkcije, riječ je o sarkopeniji. Kada su istovremeno narušeni masa, snaga i tjelesna funkcija, govori se o teškoj sarkopeniji (3).
Iako je sarkopenija tipično gerijatrijski sindrom, gubitak mišićne mase i snage počinje u četvrtom, ili čak već u trećem desetljeću života. U početku ovaj proces napreduje polako, a zatim se značajno ubrzava sa starenjem (5,6). U jednoj novijoj studiji procijenjeno je da je kod osoba između 40 i 50 godina gubitak mišićne snage oko 7,5% svakih 5 godina, sa značajnim ubrzanjem nakon 50. godine (5).

Čimbenici rizika
Sarkopeniju dijelimo na primarnu, onu uzrokovanu starenjem, i sekundarnu, odnosno uzrokovanu određenim bolestima i neadekvatnim životnim stilom, nadasve neadekvatnom prehranom i nedostatkom tjelesne aktivnosti.
Dijabetes, osteoporoza, srčane i respiratorne bolesti, neurološke patologije, upalne bolesti i maligne neoplazme su među glavnim bolestima koje mogu uzrokovati sarkopeniju. Mnoge od tih bolesti povezane su sa starijom dobi (7,8,9,10).
Što se tiče životnog stila, pothranjenost i tjelesna neaktivnost glavni su čimbenici koji mogu uzrokovati sarkopeniju ili pak pospješiti njezin razvoj. Sarkopenija je prisutna i u slučajevima pretilosti (sarkopenična pretilost). I malnutricija i fizička neaktivnost često su povezane sa starijom dobi. Pothranjenost posebno pogađa starije osobe iz brojnih razloga: zbog problema s gutanjem (disfagija), komorbiditeta, uzimanja brojnih lijekova (od kojih neki smanjuju apetit), samoće, socijalne izolacije, depresije, smanjenih financijskih mogućnosti, ograničene pokretljivosti zbog bolesti ili narušene fizičke kondicije.

Prevalencija
Odrediti točnu prevalenciju sarkopenije je teško budući da rezultati studija variraju ovisno o kontekstu u kojem je istraživana (bolnica, dom…), korištenim alatima za screening te zbog činjenice da do vrlo nedavno nije postojala jedna jedinstvena definicija sarkopenije (4,11).
Prema meta-analizi iz 2022. prevalencija sarkopenije je u rasponu od 10% do 27%, s tim da je ovaj raspon kod osoba mlađih od 60 godina između 8% i 36%, a kod onih starijih od 60 godina od 10% do 27% (12). Kod onkoloških pacijenata prevalencija može doseći i 70% (13).

Posljedice
Sarkopenija negativno utječe na tjelesnu funkciju i pokretljivost, može značajno smanjiti neovisnost te povećati rizik od nepovoljnih ishoda, poput padova, prijeloma i smrtnosti (11,14) (4).

Dijagnoza
Iako gubitak mišićne mase i snage često primijeti i sama osoba pogođena ovom problematikom, dijagnoza zahtijeva liječnički pregled koji slijedi strukturirani postupak: od procjene rizika (screeninga), preko dijagnostičke potvrde do utvrđivanja težine (Slika 1).


Slika 1: kriteriji EWGSOP2 za procjenu sarkopenije (15)

image

Kao što prikazuje Slika 1, screening se provodi pomoću upitnika koji sadrži pet pitanja. Ako se rizik potvrdi, procjenjuje se mišićna snaga (stisak šake i test ustajanja sa stolice). Ako su rezultati ispod definiranog cut-offa², procjenjuje se mišićna masa pomoću bioimpedancije, CT-a, magnetske rezonancije ili DXA (Dual Energy X-ray Absorptiometry), koja se smatra “zlatnim standardom”³. Nakon potvrde sarkopenije, procjenjuje se stupanj težine kroz procjenu brzine hoda, posturalne ravnoteže (SPPB) i testa ustajanja/sjedanja (TUG).

Sarkopenija i prehrana
Prehrana, zajedno s tjelesnom aktivnošću, glavni je alat za prevenciju i upravljanje sarkopenijom (16).
Osim adekvatnog kalorijskog unosa, ključno je osigurati dovoljan unos proteina. Kod starijih osoba preporučena doza proteina viša je nego kod mlađih. Za zdravu stariju osobu ta doza kreće se od minimalno 1,0 do 1,2 g/kg/dan, dok u slučaju sarkopenije ili pothranjenosti, ako za to nema kontraindikacija, navedena doza je veća i iznosi od 1,2–1,5 g/kg/dan ili čak i više (17,18).
No osim količine, presudna je i kvaliteta proteina, kao i indikacije o vrsti mogućih dodataka aminokiselina⁴ i o raspodjeli unosa tijekom dana (19).

pexels ivan s 4164772

Fonte: Pexels – Ivan S


Smjernice za pravilnu prehranu i suplementaciju u ovom slučaju mogu dati isključivo zdravstveni stručnjaci, poput liječnika dijetologa i kliničkog nutricionista (ovaj posljednji samo uz liječnički recept).
Vrlo je važno naglasiti da unos proteina mora uvijek pratiti tjelesna aktivnost, nadasve treninzi otpora. Ova kombinacija je izuzetno važna budući da trening otpora potiče sintezu proteina (18,20). Upravo kombinacija proteina i navedene vrste tjelesne aktivnosti daje najbolje klinčke rezultate (21,22).
Aerobna aktivnost također doprinosi poboljšanju mišićne kvalitete, iako ne potiče hipertrofiju kao trening otpora (23). No ona je osobito korisna u slučaju sarkopenične pretilosti, kada je ključno i smanjenje tjelesne težine.

Ostale nutritivne intervencije
U liječenju sarkopenije u nekim su se slučajevima pokazale učinkovite suplementacije vitaminom D, suplementima s protuupalnim djelovanjem, imunonutrijentima (cink, selen, omega-3, glutamin), kreatinom, beta-hidroksi-beta-metilbutiratom (HMB) te određenim antioksidansima (24,25). I u ovom slučaju, odluku o nužnosti i korisnosti suplementacije kao i o vrsti i dozi suplemenata mora donijeti kvalificirano zdravstveno osoblje (liječnik dijetolog i klinički nutricionist).

Nove terapijske strategije
Nedavna istraživanja ispituju nove terapijske strategije koje pokazuju obećavajuće rezultate, poput inhibicije miostatina, terapije matičnim stanicama, genske terapije i primjene antidiabetičkih lijekova (24).

Foto copertina: Pexels – David Kouakou

Napomene:

  1. Meta-analiza je statistička studija koja analizira rezultate više istraživanja na istu temu radi preciznije procjene ukupnog rezultata i prevladavanja problema malih uzoraka i nesuglasnih rezultata.
  2. Cut-off je prag vrijednosti koji se koristi za interpretaciju rezultata ispitivanja i njihovo definiranje kao normalnih ili patoloških.
  3. Gold standard je metoda ili test koji se smatra najboljim dostupnim u usporedbi sa svim ostalim korištenim metodama za procjenu određene bolesti/stanja.

Disclaimer
Informacije sadržane u ovom članku imaju isključivo informativnu i edukativnu svrhu, s ciljem podrške neformalnim njegovateljima u razumijevanju problema i nutritivnih potreba starijih osoba. Sadržaj je pripremljen na temelju najboljih dostupnih znanstvenih dokaza. Ne zamjenjuje na bilo koji način procjenu, dijagnozu ili liječenje kvalificiranog zdravstvenog stručnjaka. Za bilo kakve nutritivne ili zdravstvene probleme, uvijek se preporučuje konzultirati svog liječnika.

Bibliografija:

  1. Rosenberg, I. H. (1989). Summary comments: Epidemiological and methodological problems in determining nutritional status of older persons. American Journal of Clinical Nutrition, 50(5 Suppl), 1231–1233.
  2. Rosenberg, I. H. (1997). Sarcopenia: Origins and clinical relevance. Journal of Nutrition, 127, 990S–991S.
  3. Cruz-Jentoft, A. J., Bahat, G., Bauer, J., Boirie, Y., Bruyère, O., Cederholm, T., … Zamboni, M. (2019). Sarcopenia: Revised European consensus on definition and diagnosis. Age and Ageing, 48(1), 16–31. https://doi.org/10.1093/ageing/afy169
  4. Kirk, B., Cawthon, P. M., Arai, H., Ávila-Funes, J. A., Barazzoni, R., Bhasin, S., … Cruz-Jentoft, A. J. (2024). The conceptual definition of sarcopenia: Delphi consensus from the Global Leadership Initiative in Sarcopenia (GLIS). Age and Ageing, 53(3), afae052. https://doi.org/10.1093/ageing/afae052
  5. Azzolino, D., Spolidoro, G. C. I., Saporiti, E., Luchetti, C., Agostoni, C., & Cesari, M. (2021). Musculoskeletal changes across the lifespan: Nutrition and the life-course approach to prevention. Frontiers in Medicine, 8, 697954. https://doi.org/10.3389/fmed.2021.697954
  6. Nowakowska-Lipiec, K., Zadoń, H., Michnik, R., & Nawrat-Szołtysik, A. (2025). Progressive loss of muscle strength: The effects of ageing and sarcopenia on muscle function in older females. Journal of Clinical Medicine, 14(20), 7276. https://doi.org/10.3390/jcm14207276
  7. Damluji, A. A., Alfaraidhy, M., AlHajri, N., Rohant, N. N., Kumar, M., Al Malouf, C., … Cawthon, P. (2023). Sarcopenia and cardiovascular diseases. Circulation, 147(20), 1534–1553. https://doi.org/10.1161/CIRCULATIONAHA.123.064071
  8. Sabatino, A., Cuppari, L., Stenvinkel, P., Lindholm, B., & Avesani, C. M. (2021). Sarcopenia in chronic kidney disease: What have we learned so far? Journal of Nephrology, 34(4), 1347–1372. https://doi.org/10.1007/s40620-020-00840-y
  9. Caldiroli, L., et al. (2025). Osteosarcopenia in chronic kidney disease: An overlooked syndrome. Journal of Cachexia, Sarcopenia and Muscle.
  10. Mesinovic, J., et al. (2023). Type 2 diabetes mellitus and sarcopenia as comorbid chronic diseases in older adults. Journal of Cachexia, Sarcopenia and Muscle.
  11. Sayer, A. A., Cooper, R., Arai, H., Cawthon, P. M., Ntsama Essomba, M. J., Fielding, R. A., Cruz-Jentoft, A. J. (2024). Sarcopenia. Nature Reviews Disease Primers, 10(1), 68. https://doi.org/10.1038/s41572-024-00550-w
  12. Petermann-Rocha, F., Balntzi, V., Gray, S. R., Lara, J., Ho, F. K., Pell, J. P., & Celis-Morales, C. (2022). Global prevalence of sarcopenia and severe sarcopenia: A systematic review and meta-analysis. Journal of Cachexia, Sarcopenia and Muscle, 13(1), 86–99. https://doi.org/10.1002/jcsm.12783
  13. Ryan AM, Sullivan ES. Impact of musculoskeletal degradation on cancer outcomes and strategies for management in clinical practice. Proc Nutr Soc. 2021 Feb;80(1):73-91. doi: 10.1017/S0029665120007855. Epub 2020 Nov 3. PMID: 32981540.
  14. Westbury, L. D., Harvey, N. C., Beaudart, C., et al. (2024). Predictive value of sarcopenia components for all-cause mortality: Findings from population-based cohorts. Aging Clinical and Experimental Research, 36, 126. https://doi.org/10.1007/s40520-024-02783-x
  15. Gielen, E., Beckwée, D., Delaere, A., De Breucker, S., Vandewoude, M., & Bautmans, I. (2021). Nutritional interventions to improve muscle mass, muscle strength, and physical performance in older people: An umbrella review of systematic reviews and meta-analyses. Nutrition Reviews, 79(2), 121–147. https://doi.org/10.1093/nutrit/nuaa011
  16. Volkert, D., Beck, A. M., Cederholm, T., Cruz-Jentoft, A., Hooper, L., Kiesswetter, E., … Bischoff, S. C. (2022). ESPEN practical guideline: Clinical nutrition and hydration in geriatrics. Clinical Nutrition, 41(4), 958–989. https://doi.org/10.1016/j.clnu.2022.01.024
  17. Deutz, N. E., Bauer, J. M., Barazzoni, R., Biolo, G., Boirie, Y., Bosy-Westphal, A., … Calder, P. C. (2014). Protein intake and exercise for optimal muscle function with aging: Recommendations from the ESPEN Expert Group. Clinical Nutrition, 33(6), 929–936. https://doi.org/10.1016/j.clnu.2014.04.007
  18. Zhang, L., Liu, G., Huang, X., et al. (2025). Effects of protein supplementation on muscle mass, muscle strength, and physical performance in older adults with physical inactivity: A systematic review and meta-analysis. BMC Geriatrics, 25, 228. https://doi.org/10.1186/s12877-025-03135-0
  19. Martone, A. M., Marzetti, E., Calvani, R., Picca, A., Tosato, M., Santoro, L., … Landi, F. (2017). Exercise and protein intake: A synergistic approach against sarcopenia. BioMed Research International, 2017, 2672435. https://doi.org/10.1155/2017/2672435
  20. Ji, X., Ye, X., Ji, S., Zhang, S., Wang, Y., Zhou, Z., Xiang, D., & Luo, B. (2025). Whey protein supplementation combined with exercise on muscle protein synthesis and the AKT/mTOR pathway in healthy adults: A systematic review and meta-analysis. Nutrients, 17(16), 2579. https://doi.org/10.3390/nu17162579
  21. Sánchez-Sánchez, J. L., et al. (2024). Association of physical behaviours with sarcopenia in older people. Clinical Nutrition.
  22. Rondanelli, M., Donini, L. M., & Giusti, A. (2024). Sarcopenia: definizione, diagnosi e trattamento nutrizionale. Società Italiana di Gerontologia e Geriatria (SIGG)Liu, X., et al. (2024). Therapeutic advances in sarcopenia management: From traditional interventions to personalized medicine. Clinical Nutrition, 51, 187–197.
  23. Yang, D. Z., Kua, J., & Lim, W. S. (2025). The impact of lifestyle factors across the life course on sarcopenia and physical frailty. Current Opinion in Clinical Nutrition and Metabolic Care, 28(3), 208–223. https://doi.org/10.1097/MCO.0000000000001111

You may also like...

Popular Posts

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)