Zašto je njega starije osobe drugačija od njege djeteta i što to znači za njegovatelja
U jednoj od prethodnih objava sam već pisala o brojnim emocijama koje njega starije osobe nosi sa sobom.
Danas se želim usredotočiti na ono po čemu se emocije koje nosi briga brigu za stariju osobu razlikuju od onih koje donosi briga za dijete ili mladu osobu. Razumijevanje tih razlika ključno je za prepoznavanje potreba i definiranje odgovarajućih i ciljanih mjera podrške, ali može pomoći i tebi, kao njegovatelju, da bolje razumiješ određene emocije i mirnije je ih prihvaćaš.
Naravno, mnogo toga je zajedničko primjerice jednoj majci koja se brine za svoje dijete i kćeri koja se brine za svog voljenog roditelja: obje su umorne, odriču se slobodnog vremena za sebe, to rade iz ljubavi, ali ponekad su iscrpljene itd.
No, postoje i određena “ali”.
Općenito govoreći, bez namjere da se umanji trud i brige roditelja, dok je kod djece i mladih skrb usmjerena na rast, razvoj, oporavak ili upravljanje akutnim ili kroničnim bolestima s potencijalom izlječenja ili dugoročnog poboljšanja, kod starijih osoba skrb je često povezana s progresivnim opadanjem, kroničnim bolestima i, u uznapredovalim fazama, s putem prema kraju života.
Izvor: Unsplash – Dominic lange
To nužno ima psihološke implikacije za njegovatelje. Dok kod djece, mladih i mladih odraslih, unatoč umoru i tjeskobi, postoji značajna razina optimizma i nade, kod starijih osoba često prevladavaju osjećaj postupnog gubitka, anticipatorna tuga, i emocionalna iscrpljenost.
Nada (hope) kod njegovatelja mlađih osoba može potaknuti veću otpornost i bolju adherenciju terapijama i planovima liječenja. Nasuprot tome, u skrbi za starije osobe mogu se pojaviti apatija, osjećaj neuspjeha i poteškoće u suočavanju.
Skrb za starije osobe često uključuje anticipaciju gubitka i anticipatornu tugu (anticipatory grief). Riječ je o obliku tuge koji se javlja prije same smrti, a karakteriziraju ga tuga, strah, osjećaj gubitka kontrole i zabrinutost za budućnost. Ipak, neka istraživanja pokazuju da je, u određenim slučajevima, kod njegovatelja starijih pacijenata anticipatorna tuga čak i pozitivno povezana s opterećenjem njegovatelja.
Priprema za kraj života predstavlja ključan aspekt skrbi za starije osobe.
Njegovatelj koji skrbi za stariju osobu nije uvijek svjestan ili ne prihvaća terminalnu prognozu (kada je prisutna, naravno, jer se skrb može odnositi i na mlađe starije osobe koje nisu teško bolesne). Ponekad njegovatelj ne uspijeva u potpunosti razumjeti ili prihvatiti dijagnozu, nadasve ograničenost očekivanog životnog vijeka.
U mnogim je kontekstima tema smrti i društveno izbjegavana ili se o njoj malo govori, što dovodi do toga da njegovatelji ignoriraju ili podcjenjuju nepovratnost zdravstvenog stanja osobe o kojoj skrbe sve do vrlo uznapredovalih faza. Međutim, taj je element ključan u skrbi na kraju života. Točno razumijevanje prognoze vrlo je važno jer je povezano s odlukama o skrbi koje su više usmjerene na kvalitetu života i palijativnu skrb, a manje s upotrebom agresivnih i nepotrebnih tretmana koji ne doprinose produljenju života.
Podrška njegovateljima starijih osoba izuzetno je važna u ovoj vrlo osjetljivoj fazi, osobito kada je njegovatelj, primjerice, supružnik koji živi s bolesnikom. Osobno sam mnogo puta svjedočila očaju djece i teškoći prihvaćanja približavanja smrti vlastitih roditelja.
Također treba naglasiti da je osoba koja skrbi za stariju osobu često i sama odrasla – a ponekad i starija – što često uzrokuje zabrinutost za vlastitu budućnost, osobito ako je zbog skrbi morala odustati od posla i ako je njega doveo do konflikta uloga (posao, obiteljski život) ili na prihvaćanje kompromisa koji negativno utječu na karijeru i prihode. Nadalje, ako njegovatelj nema djecu ili su ona daleko, u njemu se može roditi strah da, kada njemu samome bude potrebna pomoć, neće imati sličnu podršku kakvu on sada pruža bližnjima.
Razumijevanje ovih i drugih specifičnosti skrbi za starije osobe ključno je za pružanje adekvatne podrške njegovateljima, koja se zasigurno ne može svesti samo na financijsku pomoć, te za poboljšanje zdravstvenih ishoda kako za osobu o kojoj se skrbi tako i za onoga tko skrbi.
Bibliografija
Forget, A., et al. (2010). “It’s more than just feeding”: Family caregivers’ experiences of caring for older adults with dementia. Canadian Journal on Aging.
Kazak, A. E., et al. (2005). Family systems practice in pediatric psychology. Journal of Pediatric Psychology.
Knafl, K. A., & Deatrick, J. A. (2003). Further refinement of the Family Management Style Framework. Journal of Family Nursing.
Mehta, K. M., et al. (2018). Caregiving and psychological well-being: Considerations of gender and relationship. Aging & Mental Health.
Schulz, R., & Sherwood, P. R. (2008). Physical and mental health effects of family caregiving. American Journal of Nursing, 108(9 Suppl), 23–27.
Shear, M. K. (2012). Grief and mourning gone awry: Pathway and course of complicated grief. Dialogues in Clinical Neuroscience.
Zarit, S. H. (2018). Caregiver burden: A research update and agenda. The Gerontologist.
Caregiving across the lifespan: Comparing caregiver burden, mental health, and quality of life. (2015). Psychogeriatrics.
Pinquart, M., & Sörensen, S. (2011). Evaluative and experienced well-being of caregivers of parents versus children. Journal of Gerontology: Psychological Sciences, 66B(4), 474–484.
Detering, K. M., Hancock, A. D., Reade, M. C., & Silvester, W. (2010). The impact of advance care planning on end-of-life care in elderly patients: Randomised controlled trial. BMJ, 340, c1345.
Li, Q., Loke, A. Y., & others. (2019). Relationships between caregiver burden and anticipatory grief among caregivers of elderly cancer patients. Frontiers in Psychology, 10, 1–9.
Nielsen, M. K., Neergaard, M. A., Jensen, A. B., Bro, F., & Guldin, M. B. (2016). Predictors of complicated grief and anticipatory grief in family caregivers. Supportive Care in Cancer, 24(11), 1–9. (Springer)
