Kada digitalno oduzima autonomiju starijima
Često govorimo o korisnim učincima tehnologije u skrbi za starije osobe, ali danas želim reći nekoliko riječi i o njezinim štetnim stranama.
Danas mi se savršeno uklopio u moja razmišljanja jedan kratki TV prilog u kojem jedan ljekarnik priča o tome kako starije osobe više ne mogu same zakazivati liječničke preglede jer se sve mora obaviti online. Kažem da mi se to savršeno uklopilo u moja razmišljanja iz više razloga. Jedan je razlog taj što sam se upravo vratila s putovanja na kojem sam prijavu za check-in uspjela obaviti samo zahvaljujući djeci (da sam se obratila nekoj osobi iz agencije, morala bih platiti kaznu); drugi razlog je taj što u četiri dana provedena u hotelu nisam vidjela niti jednog zaposlenika, nego samo mailove i pristupne kodove; a osimšto mi sve to ostavlja osjećaj velike praznine, ja sa svojih 54 godine već osjećam da gubim autonomiju i stalno trebam pomoć djece i mlađih kolegica zbog stalnih inovacija koje uvijek idu u smjeru online-a.
Pitam se, kako se onda mora osjećati jedna starija osoba?
Gospođa iz priloga imala je 95 godina i željela je samostalno zakazati liječnički pregled: dakle, razina autonomije zaista za svaku pohvalu s obzirom na njezinu dob.
Ali evo prepreke, morala je to napraviti isključivo online!
Fonte: Unsplash – Caroline Badran
Mogu zamisliti da je gospođa, baš kao i ja (ponavljam, imam 54 godine), pročitala toliko izraza za koje nije ni znala da postoje, a kamo li da ih je mogla razumjeti! Mogu zamisliti da je morala proći kroz bezbroj koraka, odnosno da se susrela s brojnim kognitivnim preprekama.
Nadam se da je gospođa radila na računalu (ima li jedna gospođa od 95 godina računalo?), jer bi na mobitelu imala problema čak i samo s pregledom ekrana. Nadamo se da joj ruke nisu drhtale i da je uspjela kliknuti na vrijeme prije nego što je sve nestalo. Jer, kao što znamo, starije osobe često imaju i osjetne i motoričke prepreke, a kod online rezervacija treba biti brz!
I nadamo se da gospođa nije bila previše razočarana što nije uspjela, jer nije teško usvojiti implicitnu poruku: „Previše si stara, ne znaš to raditi, ionako si spora…“.
Srećom, prilog je imao sretan završetak. Gospođa je srela ljubaznog i mladog ljekarnika koji je sve riješio i koji je ukazao na ovaj problem starijih osoba.
Mislim da je ovaj kratki primjer dovoljan da ukaže na činjenicu da digitalizacija nije uvijek dobra! Svijet treba biti osmišljen i za starije osobe, a „online“ ne smije biti jedina opcija!
U međuvremenu, problem se ponovno prebacuje na njegovatelja, koji u ovom slučaju postaje i digitalni posrednik i administrativni tajnik!
