Kako poboljšati komunikaciju između pacijenata o njegovatelja i zdravstvenih djelatnika
U svakom odnosu postoje jednostavna pravila koja, ako ih se pridržavamo, mogu olakšati komunikaciju i doprinijeti izgradnji međusobnog povjerenja i empatije.
Donosim nekoliko savjeta kako pacijent i njegovatelj mogu poboljšati komunikaciju i suradnju sa zdravstvenim osobljem tijekom pregleda.
Ovi su prijedlozi, kao i uvijek, rezultat znanstvenih spoznaja te iskustava i opažanja mojih kolega, koji često ističu pojedine situacije kao izvor frustracije u svakodnevnom radu.
Doktor Google i samodijagnoze
Sigurno ste barem jednom vidjeli natpise na vratima ordinacija ili objave na društvenim mrežama s duhovitim porukama o „Doktoru Googleu“, poput ovoga!
Takvi su natpisi rezultat frustracije mnogih zdravstvenih djelatnika suočenih s pacijentima koji dolaze već „dijagnosticirani“ zahvaljujući internetskim pretragama.
Podaci govore sami za sebe: prema Eurostatu (2021.), 55 % europskih građana, posebno u sjevernoj Europi, u dobi između 16 i 74 godine, izjavljuje da traži informacije o zdravlju na internetu. U mnogim slučajevima te se pretrage provode nekoliko puta tjedno, a fenomen je posebno izražen među ženama i njegovateljicama (Kim, Powell & Bhuyan, 2017).
Najčešće se koristi „Doktor Google“, ali i drugi internetski pretraživači te tzv. „checker-i simptoma“, odnosno digitalne platforme koje pomažu u tumačenju simptoma (bez postavljanja dijagnoze!) i u pronalaženju najprikladnijeg stručnjaka kojem se treba obratiti (Wallace et al., 2022).
Zašto ljudi traže zdravstvene informacije na internetu?
Prvi, očit razlog su duga čekanja na specijalističke preglede ili visoki troškovi privatnih usluga, što često potiče ljude da se prvo sami informiraju.
Prema brojnim studijama, drugi razlozi uključuju praktičnost, anonimnost, povjerljivost i uštedu vremena prilikom traženja ažuriranih i razumljivih informacija, kao i mogućnost da se osjetljive teme istraže bez izlaganja (Maon, Hassan & Seman, 2017; Osei Asibey, Agyemang & Boakye Dankwah, 2017; Chu et al., 2017; Powell et al., 2011).
Jesu li internetska istraživanja o zdravlju uvijek štetna?
Iznenađenje! Znanstvena literatura pokazuje da traženje informacija na internetu nije nužno loše i da može imati pozitivan učinak na tzv. health literacy – zdravstvenu pismenost (Jia, Pang & Liu, 2021).
Prema sustavnom pregledu literature koji su proveli Farnood, Johnston i Mair (2022.), samodijagnoza putem interneta ne mora narušiti odnos između liječnika i pacijenta, već mijenja njegove dinamike, potičući stručnjake na empatičniju i suradničkiju komunikaciju s informiranijim pacijentima. Istraživanje pokazuje da se pacijent informira putem interneta kako bi postao aktivniji sudionik u procesu donošenja odluka a ne kako bi umanjio ulogu stručnjaka.
Dakle, problem nije Internet sam po sebi, već digitalna nepismenost. Kako sugerira literatura, umjesto demoniziranja interneta, korisnije je usmjeriti pacijente prema pouzdanim izvorima.
Informiran pacijent nije „kolega“, nego partner u skrbi
Nakon što se informira na internetu, pa makar bio vrlo upućen, pacijent ili njegovatelj ne bi se trebao ponašati kao „kolega“, već kao svjestan partner u procesu liječenja.
Objasnite problem smireno i jasno, kronološkim redom, ali poštujte trajanje pregleda. Ako imate mnogo pitanja, zatražite novi termin.
Ne prekidajte liječnika dok govori.
Budite iskreni. Ne skrivajte navike ili ponašanja važna za zdravlje (pušenje, prehrambene navike, unos kalorija itd.).
No, ako prigodom kontrolnog pregleda priznate da niste slijedili preporuke koje ste dobili, očekujte da to može biti frustrirajuće za stručnjaka koji ulaže trud u vaše liječenje.
Nakon pregleda komunicirajte s liječnikom i ostalim osoboljem putem službenih kontakata – radnih brojeva ili e-mail adresa.
Srećom, takvi su slučajevi sve rjeđi, ali se i dalje događa umanjivanje stručnosti zdravstvenog osoblja ženskog spola koje se npr. u Italiji ponekad oslovljava s „gospođice“.
Profesionalne uloge treba prepoznati i poštovati: liječnice su doktorice, medicinske sestre su sestre, dijetetičarke su dijetetičarke… a ne „gospođice“.
Uz navedeno, evo još nekoliko osnovnih savjeta:
- Poštujte termine pregleda.
Ako ste zakazali pregled, ali ne možete doći, otkažite ga na vrijeme – to je čin odgovornosti prema drugima. - Budite točni. I sami znate kako je to čekati satima u čekaonicama. Zato barem vi budite točni.
Vaših pet minuta zakašnjenja može značiti sate čekanja za one s kraja liste. Sljedeći put to biste mogli biti vi! Ako kasnite zbog razloga izvan vaše kontrole (npr. prijevoz sanitetskim vozilom), obavezno obavijestite osoblje. - Ponesite svu potrebnu dokumentaciju: ispravno ispunjenu i važeću uputnicu, nalaze, pretrage i popis terapije. Obično dobijete upute o tome što trebate donijeti; ako dokumentacija nije potpuna, dijagnoza često neće biti moguća. Ovo je posebno važno za starije pacijente s više kroničnih bolesti čija terapija predviđa više lijekova.
- Pazite na osobnu higijenu (i osobe koju njegujete) i odaberite udobnu odjeću koja omogućuje brzo svlačenje i oblačenje.
I zdravstveni djelatnici, baš kao i njegovatelji, mogu biti pod stresom.
Brojna istraživanja pokazuju da otprilike 50 % liječnika pati od sindroma izgaranja (burnouta), a suradnja pacijenta može imati veliki pozitivan utjecaj (Bidenko & Bohnet-Joschko, 2022).
Foto: Pexel-fauxels
Bibliografia
Bidenko, K., & Bohnet-Joschko, S. (2022). Supporting family care: A scoping app review. BMC Medical Informatics and Decision Making, 22, 162.
Chu, J. T., Wang, M. P., Shen, C., Lam, T. H., Viswanath, K., & Chan, S. S. C. (2017). How, when and why people seek health information online: Qualitative study in Hong Kong. Interactive Journal of Medical Research, 6(2), e7000.
Eurostat. (2021, April 6). One in two EU citizens look for health information online.
Farnood, A., Johnston, B., & Mair, F. S. (2022). A mixed methods systematic review of the effects of patient online self-diagnosing in the “smartphone society” on the healthcare professional–patient relationship and medical authority. BMC Medical Informatics and Decision Making, 22, 126.
Jia, X., Pang, Y., & Liu, L. S. (2021). Online health information seeking behavior: A systematic review. Healthcare (Basel), 9(12), 1740.
Kim, H., Powell, M. P., & Bhuyan, S. S. (2017). Seeking medical information using mobile apps and the Internet: Are family caregivers different from the general public? Journal of Medical Systems, 41(3), 38.
Kothari, M., & Moolani, S. (2015). Reliability of “Google” for obtaining medical information. Indian Journal of Ophthalmology, 63(3), 267–269.
Powell, J., Inglis, N., Ronnie, J., & Large, S. (2011). The characteristics and motivations of online health information seekers: Cross-sectional survey and qualitative interview study. Journal of Medical Internet Research, 13(1), e20.
Thompson, M., Chan, C., Daniels, E., Obana, K., Taylor, J., Grailey, K., Schneider, R., Flatley, J., Sounderajah, V., & Darzi, A. (2022). Systematic review of health research using internet search data. Digital Health, 8, 205520762211035.
University Health. (n.d.). The pros and cons of self-diagnosing online. Retrieved October 2025, from
Wallace, W., Chan, C., Chidambaram, S., Hanna, L., Iqbal, F. M., Acharya, A., Normahani, P., Ashrafian, H., Markar, S. R., Sounderajah, V., & Darzi, A. (2022). The diagnostic and triage accuracy of digital and online symptom checker tools: A systematic review. NPJ Digital Medicine, 5, 118.
