Kako spriječiti pothranjenost kod starijih osoba? rubrika Giulie Giulioni
Je li vam se ikada dogodilo da osobi koju njegujete pripremite njezino omiljeno jelo, a ona ga odbije uz jednostavan odgovor: „Ne jede mi se“?
Ili ste primijetili da joj sve djeluje bezukusno i da jede samo zato što zna da mora? Briga o starijoj osobi često podrazumijeva suočavanje s ovim iznenadnim promjenama, koje mogu izazvati frustraciju i zabrinutost.
Kao dijetetičarka, svakodnevno se susrećem sa složenom stvarnošću: pothranjenost kod starijih osoba gotovo nikada nije posljedica jednog jedinog uzroka, već rezultat ispreplitanja više čimbenika. Znati prepoznati te različite uzroke prvi je korak prema učinkovitijoj brizi za zdravlje voljene osobe.
Mnoge poteškoće nisu hir, već su rezultat organskih promjena povezanih sa starenjem. S godinama tijelo prolazi kroz važne promjene, počevši od usne šupljine. Atrofija (smanjenje volumena) sluznice jezika dovodi do značajnog smanjenja osjeta okusa: starijoj osobi potrebni su i do deset puta jači okusni podražaji da bi osjetila isti okus kao mlađa osoba.
Ako tome dodamo gubitak zuba ili korištenje neadekvatnih proteza, žvakanje postaje naporno, što često dovodi do izbjegavanja važnih namirnica i prelaska na monotonu i nutritivno siromašnu prehranu. Ova se krhkost nastavlja duž cijelog probavnog sustava. Prirodno smanjenje želučanih i gušteračnih izlučevina čini probavu i apsorpciju hranjivih tvari manje učinkovitima, što dovodi do ranog osjećaja sitosti.
Uz ove fiziološke promjene potrebno je uzeti u obzir i patološke uzroke. Kronične bolesti poput srčanog zatajenja ili bubrežne insuficijencije ne samo da smanjuju apetit, već i značajno povećavaju energetske potrebe organizma, uzrokujući opasnu neravnotežu. Također, uzimanje većeg broja lijekova može izazvati nuspojave poput mučnine i promjene okusa, što dodatno otežava prehranu.
Posebnu pozornost njegovatelji trebaju obratiti na presbifagiju i disfagiju, odnosno poremećaje gutanja. Oni mogu nastati zbog neuroloških bolesti poput moždanog udara ili neurodegenerativnih bolesti kao što su Parkinsonova i Alzheimerova bolest.
Smanjen unos hrane može pokrenuti opasan začarani krug: pothranjenost uzrokuje gubitak mišićne mase (sarkopeniju), što slabi mišiće grla potrebne za gutanje i dodatno pogoršava disfagiju. Strah od kašljanja ili gušenja navodi stariju osobu da jede sve manje, čime se njezina krhkost još više povećava.
Juhica s tjesteninom često se smatra „spasonosnim toplim obrokom“ za starije osobe. Paradoksalno, to je jedna od najopasnijih i najproblematičnijih namirnica kod disfagije jer kombinira tekuću i čvrstu komponentu (tzv. „dvostruku konzistenciju“), što zahtijeva vrlo složenu mišićnu koordinaciju za sigurno gutanje.
Izvor: Unsplash – Karolina Kolodziejczak
Poteškoće s gutanjem često se pojavljuju na suptilan način. Zato obratite pažnju na sljedeće znakove upozorenja:
- osjećaj da je hrana „zapela“ u ustima ili grlu
- produljeno vrijeme obroka
- potreba za čestim pročišćavanjem grla
- pojava nevoljnog kašlja tijekom jela ili 2–3 minute nakon gutanja
Ako primijetite neobjašnjiv gubitak tjelesne težine, dugotrajan nedostatak apetita ili poteškoće tijekom obroka, savjetovanje sa stručnjacima može pomoći u izradi individualne prehrambene strategije koja će vratiti užitak u hrani uz potpunu sigurnost.
Moj savjet kao dijetetičarke:
Pažljivo promatranje ovih promjena prvi je i najvažniji korak. Cilj nije „natjerati“ stariju osobu da jede, već razumjeti kako i što joj ponuditi kako bismo očuvali njezinu snagu i samostalnost što je dulje moguće!
Za svakodnevno suočavanje s ovim izazovima možemo primijeniti nekoliko praktičnih strategija. Umjesto inzistiranja na nekoliko obilnih obroka, mnogo je učinkovitije nuditi male, hranjive obroke tijekom dana. Koristan trik je obogatiti jela – primjerice dodavanjem maslinova ulja, ribanog parmezana ili jaja – bez povećavanja njihova volumena.
Budući da i vid ima važnu ulogu kada se osjet okusa smanjuje, briga o izgledu jela, živim bojama i privlačnim aromama može potaknuti želju za jelom. Ne smijemo zaboraviti ni redovito nuditi vodu ili biljne čajeve, jer osjećaj žeđi s godinama slabi, što povećava rizik od dehidracije.
