Intelektualno poštenje
U ovoj objavi želim govoriti o temi koja se tiče znanosti, ali još više (ne)poštenja onih koji se njome bave i o upotrebi znanstvenih rezultata u pogrešne svrhe ili na pogrešan način.
Nedavno sam pokrenula svoj blog s ciljem da pomognem njegovateljima na drugačiji način – drukčiji od komercijalnih objava, videa i fotografija koje svakodnevno preplavljuju društvene mreže.
Mnogi od tih sadržaja nastaju uz pomoć umjetne inteligencije, a izrađuju ih osobe bez stručnog znanja. Ja, naprotiv, želim pružiti informacije temeljene na dokazima.
Fascinira me koliko je toga već istraženo i kako bi naše ponašanje i odluke mogle biti vođene znanstvenim dokazima – kad bismo im samo imali pristup i pokazali dovoljno interesa!
Moj je cilj unijeti malo svjetla u tunel: prenijeti informacije i rezultate istraživanja onima koji ih, bez mog posredovanja (znam da zvuči pomalo pretenciozno!), vjerojatno sami nikada ne bi otkrili.
Pažnja na površne sadržaje
Posljednjih sam dana primijetila i druge objave s komercijalnim prizvukom, ali navodno temeljene na dokazima.
Isprva sam pomislila: „Odlično!“ – no nakon što sam ih pažljivo pročitala i poslušala, promijenila sam mišljenje.
Često se ispravni i važni rezultati istraživanja sažmu i predstave javnosti na beskoristan način.
Primjer:
Na jednom blogu o menopauzi pročitala sam:
„Bez straha, možete smršaviti i u menopauzi — samo spavajte puno, jedite dovoljno proteina i bavite se fizičkom aktivnošću!“
Praktična korisnost objave? Od 0 do 100: 2.
Zašto?
Prva čitateljica komentira da ne može spavati i da joj je „puno spavanja“ nemoguće primijeniti.
Osim toga, dodajem ja: što znači „puno proteina i aktivnosti“? Koje proteine? Koliko? Koja vrsta aktivnosti? Koliko često?
Zlouporaba znanstvenih dokaza
Puno gore od toga je kada ozbiljni stručnjaci zloupotrebljavaju znanstvene dokaze kako bi promovirali proizvode, tumačeći rezultate istraživanja onako kako im odgovara i predstavljajući ih kao apsolutne istine.
Nedavni primjer: istraživanje provedeno na miševima predstavljeno je kao izravno primjenjivo na ljude – uz brojne „lajkove“ i zahvale internetske zajednice.
Zato sam odlučila napisati nekoliko kratkih, jednostavnih smjernica o tome kako ispravno tumačiti znanstvene rezultate.
1. Znanost nije osobno mišljenje
Kako je nedavno izjavio talijanski predsjednik Mattarella:
„Nevjerojatni napredak čovječanstva rezultat je znanosti i istraživanja, a ne televizijskih gostovanja ili viralnih videa.“ Ovo posljednje sam nadodala ja, naravno!
Znanstvenik mora biti glas svoje zajednice. Ako u praksi primijeti nešto zanimljivo, to može poslužiti kao osnova za oblikovanje hipoteze koju će kasnije provjeriti rigoroznim istraživanjima.
Podaci zahtijevaju vrijeme, brojke i metodu. Moraju biti prikupljeni sustavno, ispravno obrađeni i stručno protumačeni. Ono što se nekome čini „na prvi pogled“ ili „na oko“ istinitim – nema znanstvenu vrijednost.
2. Ne postoje apsolutne istine
Rezultate jednog istraživanja mogu osporiti nova: jedan mjesec čokolada je „dobra“, sljedeći „štetna“.
To može zbuniti javnost i smanjiti povjerenje u znanost, ali rezultati istraživanja ovise o mnogim čimbenicima – od metodologije i dizajna studije do konteksta u kojem se provodi.
Znanost ne nudi apsolutne istine, već zaključke koji su više ili manje vjerojatni, odnosno informacije o vjerojatnosti i stupnju vjerodostojnosti spoznaja.
3. Vrste istraživanja
Istraživanja se mogu provoditi:
• u laboratoriju (in vitro)
• na životinjama (miševima, štakorima)
• na ljudima
Ovaj proces poznat je kao „from bench to bedside“ – od laboratorijskog stola do bolesničkog kreveta.
Rezultati dobiveni na životinjama ne mogu se izravno primijeniti na ljude. Oni su tek smjernica za kasnija istraživanja, koja se provode u više faza.
Studije na ljudima odvijaju se kroz četiri faze kako bi se zajamčila sigurnost ispitanika i provjerila stvarna učinkovitost proizvoda ili terapija.
(Zanimljivo je da je tijekom razvoja cjepiva protiv Covida javna znanstvena pismenost izgledala veća – mnogi su tada izražavali zabrinutost jer je proces odobravanja bio ubrzan.)
4. Istraživanja na ljudima
Studije na ljudima mogu biti:
• Opservacijske – promatra se, primjerice, koliko ljudi smršavi nakon određene dijete
• Eksperimentalne – dvije skupine ispitanika dobivaju različite dijete, a rezultati se uspoređuju
Postoji hijerarhija znanstvenih dokaza:
| Razina | Vrsta istraživanja |
|---|---|
| Najniža | In vitro istraživanja |
| Najviša | Sistemski pregledi i meta-analize koje kritički sažimaju mnogo istraživanja na istu temu |
5. Objavljivanje i „Impact Factor“
Rezultati istraživanja objavljuju se u znanstvenim časopisima.
Jedan od pokazatelja njihove važnosti, iako često kritiziran, jest Impact Factor (IF) – broj koji pokazuje koliko su puta članci iz tog časopisa citirani.
Što je IF veći, to je časopis ugledniji.
U biomedicinskom području IF iznad 3 smatra se dobrim pokazateljem kvalitete.
Zaključak
Ovaj je sažetak pojednostavljen, ali dovoljan da potakne kritičko razmišljanje i pomogne razumjeti kako procijeniti informacije koje nam se predstavljaju – čak i kada one dolaze od stručnjaka.
Ako želiš više informacija, možeš posjetiti blog moje prijateljice, statističarke Paole Pozzolo, s kojom sam ranije surađivala i kao rezultat te suradnje realizirala sljedeće dvije objave.
Ricerca clinica: da dove si parte? – Paola Pozzolo
Come fare ricerca bibliografica per tesi o articolo scientifico – Paola Pozzolo
